Trenutna situacija o obnovljivim izvorima energije u sektoru transporta u Energetskoj zajednici

Evropska komisija je 2011. godine usvojila Mapu puta od 40 konkretnih inicijativa za narednu deceniju za izgradnju konkurentnog transportnog sistema koji će povećati mobilnost, ukloniti glavne prepreke u ključnim oblastima i potaknuti rast i zapošljavanje. Istovremeno, prijedlozi će dramatično smanjiti ovisnost Europe o uvozu nafte i smanjiti emisije ugljika u transportu za 60 posto do 2050. godine.

Do 2050. ključni ciljevi će uključivati:

• Nema više automobila na konvencionalno gorivo u gradovima
• 40% korištenja održivih goriva s niskim udjelom ugljika u avijaciji – najmanje 40% smanjenje emisija iz transporta
• 50% smjena međugradskih putničkih i teretnih putovanja na srednjim udaljenostima sa cestovnog na željeznički i vodni transport
• Sve će to doprinijeti smanjenju emisija iz transporta za 60% do sredine stoljeća.

Upotreba obnovljivih izvora energije je ključni element energetske politike, smanjenje zavisnosti od uvoznog goriva, smanjenje emisija iz fosilnih izvora i smanjenje troškova energije od cijena nafte. Direktiva 2009/28/EC o promociji korištenja energije iz obnovljivih izvora uspostavila je računovodstvene kriterije za ciljeve za 2020. o obnovljivim izvorima energije. U 2017. obnovljivi izvori energije imali su 17,5% udjela u bruto finalnoj potrošnji energije EU, a jedanaest država članica već je postiglo svoje ciljeve za 2020. godinu. Cilj EU je dobiti 20% energije u bruto finalnoj potrošnji energije iz obnovljivih izvora do 2020. godine i najmanje 32% do 2030. godine. Ugovorne strane Energetske zajednice imaju obavezu da postignu obavezujuće ciljeve za obnovljivu energiju u bruto finalnoj potrošnji energije do 2020, dok je trenutno njihov trenutni udio u transportu oko 1%, uglavnom odražavajući korištenje obnovljive električne energije u javnom prijevozu.

Prema najnovijim statističkim podacima koje je Sekretarijat predstavio u Koordinacionoj grupi za obnovljivu energiju 12. novembra, malo je vjerovatno da će Bosna i Hercegovina, Srbija i Ukrajina ispuniti ciljeve obnovljivih izvora za 2020. godinu, dok je situacija u Albaniji, Kosovu* i Sjevernoj Makedoniji i dalje upitna zbog uticaja hidrologije, niskih ulaganja u obnovljive izvore energije ili povećanja potrošnje energije. S obzirom na cilj od 10% obnovljive energije za transportni sektor, nijedna ugovorna strana neće ispuniti cilj, sa sadašnjim udjelom od ili blizu 0%.

Među ugovornim stranama, Albanija, BJR Makedonija i Ukrajina izvještavaju o primjeni biogoriva u sektoru transporta u svojim Trećim izvještajima o napretku u promociji obnovljive energije za godine. Pored toga, zainteresovane strane iz Crne Gore i Srbije su prijavile proizvodnju i/ili potrošnju biogoriva. U drugim KP proizvodnja i potrošnja su ili nulte ili ograničene samo na sopstvenu potrošnju, uglavnom na nivou farmera, i stoga se smatraju nultim.

 

OIE u Energetskoj zajednici ugovorne strane

Za OIE u transportu u prošlosti nije postignut napredak i može se očekivati da se bez uspostavljanja efikasnih mjera politike teško može očekivati da će se to promijeniti u budućnosti. Dakle, za OIE u transportu, a ovdje posebno za biogoriva, ne očekujemo (značajan) doprinos do 2020. godine ni u jednoj od CP.

Uspostavljanje sveobuhvatnog zakonodavnog i regulatornog okvira za biogoriva će biti od suštinskog značaja kako bi se uspostavili uslovi za njihovo uvođenje i naknadni doprinos ciljevima biogoriva utvrđenim u okviru RED-a.

Kratak opis trenutne situacije za svaku ugovornu stranu

Albanija: Udio finalne energije iz obnovljivih izvora potrošene u transportu u 2017. iznosio je 13,4%, uglavnom biodizel. Bez usvajanja režima održivosti i uspostavljanja šeme sertifikacije, stvarna proizvodnja i potrošnja biogoriva u zemlji ne može se uračunati u transportni cilj. Prema izvještaju o napretku obnovljivih izvora za 2016-2017, neke mjere u vezi sa primarnim zakonodavstvom o korištenju biogoriva i kriterijima održivosti su u toku.
Bosna i Hercegovina: Udio finalne energije iz obnovljivih izvora potrošene u transportu u 2017. godini bio je manji od 1%, uglavnom električne energije iz OIE u željezničkom saobraćaju i daleko ispod planirane putanje Nacionalnog akcionog plana za obnovljivu energiju. Procijenjena ukupna podrška u sektoru transporta na godišnjem nivou trenutno iznosi 0 eura.
Gruzija: NREAP je odobrilo Ministarstvo ekonomije i održivog razvoja. Kriterijumi održivosti za biogoriva i biotečnosti još uvijek nisu usvojeni. NREAP uključuje mjere za sektor transporta, a nacrt zakona definiše sveukupne principe i odgovornosti u pogledu promocije biogoriva.
Kosovo: OIE se ne troše u sektoru transporta i nema nikakve finansijske podrške. Ne postoji definisana šema certificiranja niti je uspostavljeno relevantno tijelo za implementaciju kriterija održivosti za biogoriva i biotečnosti.
Moldavija: Agencija za energetsku efikasnost je imenovana za sertifikaciono tijelo, uključujući i dobrovoljne programe. Učešće obnovljive energije u sektoru transporta iznosi 0,03% što je prilično daleko od obaveza iz NREAP-a.
Crna Gora: Udio finalne energije iz obnovljivih izvora potrošene u transportu u 2017. godini bio je manji od 1%. Vlada je usvojila tri podzakonska akta o biogorivima, ali je stvarna implementacija ovih uredbi još daleko u praksi s obzirom na to da finansijska podrška i mehanizmi uopšte nisu predviđeni. Crna Gora je jedina balkanska zemlja koja nije usvojila Izvještaj o napretku OIE za 2016-2017, iako je nacrt pripremljen prije 6 mjeseci.
Sjeverna Makedonija: OIE se ne troše u transportnom sektoru i nema nikakve finansijske podrške. Pravni okvir propušta transpoziciju i implementaciju kriterijuma održivosti za biogoriva i biotečnosti. Većina biogoriva koje se trenutno proizvode u zemlji izvozi se.
Srbija: Kriterijumi održivosti za biogoriva nisu usvojeni. Udio energije iz obnovljivih izvora u sektoru transporta iznosio je 1,2% u 2017. godini, uglavnom iz obnovljive električne energije koja se koristi u transportu.
Ukrajina: Udio finalne energije iz obnovljivih izvora potrošene u transportu u 2017. bio je oko 1%. Izmjene i dopune Zakona o alternativnim gorivima pokrivaju glavne principe članova 17. do 21. Direktive 2009/28/EZ. Međutim, njihovo usvajanje čeka se u Parlamentu više od godinu dana, a samo dodatni podzakonski akti, kada budu na snazi, će osigurati usklađenost sa obaveznim pravnim tekovinama EU.
Očigledno je da bez stvarne političke volje i konkretnih aktivnosti za uvođenje poticaja, promotivnih kampanja ili relevantne šeme sertifikacije za biogoriva u većini CP teško da će ciljevi postavljeni direktivama EU biti ostvareni, ne samo od strane CP nego i od strane država članica EU.

S druge strane, šira upotreba električnih vozila (e-vozila) jedno je od rješenja za smanjenje problema emisije CO2. E-mobilnost je područje koje se razvija brzim tempom i usko je povezano s razvojem tehnologije i njegova budućnost definitivno dolazi.

Imajući sve ovo u vidu, EU i Energetska zajednica trebale bi razmotriti reviziju politike i zakonodavnog okvira u budućnosti kada su u pitanju biogoriva u sektoru transporta.